Eduard I, kralj Engleske

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

(Preusmjereno sa Edvard I Engleski)
Edvard I
Kralj Engleske; Vojvoda Akvitanije; Gospodar Irske
EdwardII-Cassell.jpg
Prethodnik Henrik III
Nasljednik Edvard II
Supružnik Eleonora Kastiljska
Margareta Francuska
Djeca
Eleonora
Ivana
Alfons, grof od Chestera
Margareta
Elizabeta
Edvard II
Tomaš, grof od Norfolka
Edmund, grof od Kenta
Dinastija Anžuj-Plantagenet
Otac Henrik III
Majka Eleonora od Provence
Rođenje 16. juni 1239
Smrt 7. juli 1307

Edvard I (16. juni 1239- 1307) je bio engleski kralj.

Rođen je u braku Henrika III i Eleonore od Provence, a ime je dobio po Edvardu Ispovjedniku.

Njegov prvi brak ugovorili su 1254. godine njegov otac i Alfons X Kastiljski. Kastiljski kralj zahtjevao je da on Edvarda učini vitezom. Iako je već bio isplanirao cijelu ceremoniju, Henrik III je pristao na Alfonsovu molbu. Edvard je prešao La Manche u junu i do septembra je stigao u kraljevinu Kastilju. Alfons ga je učinio vitezom 1. novembra 1254. godine, a na isti dan sklopljen je brak između Edvarda i infante Eleonore, sestre Alfonsa X. Nakon vjenčanja Edvard se sa suprugom vratio u Englesku.

Edvard je učestvovao u Osmom križarskom ratu zajedno sa svojim bratom Edmundom i Lujem IX Francuskim. Broj vitezova koji su pratili Edvarda bio je mali; pretpostavlja se da se kretao oko dvije stotine ljudi, dok drugi smatraju da ih je bilo do hiljadu. Na njegovom pohodu pratili su ga supruga, brat i rođak. Prvobitni plan rata bio je da se zauzme Akra, ali Luj je bio poslan u Tunis. Dok je Edvard stigao u Tunis, Luj je već bio umro od bolesti. Veliki dio francuske vojske vratio se u Francusku, ali mali dio je ostao sa Edvardom koji je nastavio prema Akri i borio se sa njim u Devetom križarskom ratu.

Naslijedio je englesku krunu poslije smrti svoga oca i bio je primoran napustiti rat i vratiti se u Englesku. Okrunjen je po svom povratku, 19. augusta 1274. godine. Vladao je kao kralj Edvard jer je, iz nepoznatog razloga, bilo odlučeno da kraljevi koji su vladali prije Normanskog osvajanja Engleske neće biti uzimani u obzir pri dodjelivanju rednih brojeva. Tek nakon smrti, kako je bio običaj za engleske vladare, postao je Edvard I jer je njegov sin vladao kao Edvard II.

Bio je najuspješniji engleski vladar iz kuće Plantagenet. Vladao je od 1272. Odupro se partikularističkim težnjama visokog plemstva, suzio vlast klera i nastojao da cijeli britanski otok sjedini pod svojom vlašću. Od 1295. pozivao je predstavnike gradova u Parlament, kojemu je priznao pravo da određuje poreze.

Svojoj je državi uspio pripojiti Vels 1284. godine, te je ratovao sa Škotima od 1296. godine. Svom najstarijem sinu, koji će nakon njegove smrti postati Edvard II, dao je titulu princa od Velsa, koju će nosti svi engleski i kasnije britanski prijestolonasljednici.

Nakon smrti Eleonore, sa kojom je imao petnaestoro djece od kojih je četvoro doživjelo zrelost, Edvard je 1299. godine oženio Margaretu Francusku, kćerku kralja Filipa III Francuskog, sa kojom je imao još troje djece.


Lični alati
Navigacija
interakcija
Alati
Drugi jezici

Hotell Barcelona Hotell Amsterdam Hotell Rom Teksty piosenek adrian poems poet